O Meni

JA SAM OBIČAN ČOVEK

Rođena sam kao Dijana Ninić u BiH 13.12. 1977.

Od kako znam za sebe bila sam izuzetno intuitivna, i posle očeve smrti sa mojih 2.5 god ostala sam živeti u sukobu sa celim svetom.

Upoznala sam šta znači fizičko i psihičko traumiranje u porodici (danas to zovemo zlostavljanje). Ali me to nije slomilo i oduzelo mi glas i snagu za borbu za svoj identitet i svoj integritet protiv onih koji su mi ga oduzimali, kao i osećanje društvene javne odgovornosti prema svemu što se zbiva oko mene.

U 15. godini, zbor rata, ja mama i sestra preseljavamo se u predgrađe Beograda u tek započetu kuću. Tada počinje najteži, najizazovni, najsuroviji i najsiromašniji period mog života od 5 godina kada sam završila srednju školu i počela raditi.

Posle srednje medicinske škole nisam mogla upisati fakultet, jer sam videla da bi me siromaštvo psihički pojelo. Počela sam da radim, da se borim sa novim izazovima i definisanjem moje pozicije u poslu i društvu.

Posle 2 godine i 6 menjanja poslodavaca u struci, ogromnog davanja sebe i primanja mizerne plate (250 maraka) odlučila sam da više nikada neću raditi ni za koga osim za sebe i biti samo svoj vlasnik i šef!

hand
fizio
dixi

Želela sam da budem slobodna; da radim kada i koliko ja to želim, i sa kim ja želim!

Jako brzo sam ušla u veoma visoke krugove srpskog društva zbog mog veoma revnosnog, posvećenog i predanog rada, rezultata i promisli Božije. Kao sportski maser radila sam sa uspešnim sportistima reprezentativce Srbije i Crne Gore, biznismenima, ljudima iz sveta politike, pa i dva predsednika države.

Sa 28 god postala sam samohrana mama u 4. mesecu trudnoće. 2005. rodila sam sina koga sam sama podigla. Posle 2 meseca od porođaja upisala sam fakultet za sportskog fizioterapeuta, uspešno ga završila.

Sve sam sama finansirala, živela u iznajmljenim stanovima u centru Beograda, ulagala u obrazovanje i priuštila nam život na visokom nivou srednje klase.

2007. Sticajem Božijih okolnosti za mene, Gospod me je počeo otvarati za metafizički/duhovni svet, istančavati mi osećaje i pojačavati fizički bol i duševnu patnju.

Najavio mi je i bolest sa smrtonosnim ishodom, zbog načina rada i života, pitajući me da li želim da se Spasim. Počela sam se duhovno obrazovati i menjati svoj život na svim nivoima.

Preobražaj sam počela od sebe kroz:

– ISHRANU (3 godine strogog posta, a kasnije vegeterijanstvo),

– svakodnevnu MOLITVU od nekoliko sati,

– odlaske u crkvu na Liturgiju, Pričest, Ispovest,

– Hodočašća po raznim zemljama (u Svetoj zemlji sam 2017. stekla prefiks “Hadži”, koji se danas nalazi u mojim zvaničnim dokumentima kao deo imena).

Danas 2025/2026:

– 29 godina radim predano sa ljudima kao akademski sportski fizioterapeut.

– 18 godina duhovno POMAŽEM i RADIM sa ljudima,

– 5 godine JAVNO RADIM i POMAŽEM ljudima na društvenim mrežama i kroz online INDIVIDUALNI i GRUPNI rad, tako što prenosim svoje znanje kao mirjanin o:

• ulasku u veru,

• ulasku u duhovnu praksu (crkvu, molitvu, ispovest,…)

• povezivanju sa PRECIMA,

• rešavanju PREDAČKIH problema,

• obrazovanju uspešnog saradničkog odnosa sa PRECIMA,

• radu na sebi kroz DUHOVNU PRAKSU (rešavanju ličnih psiholoških, emocionalnih, poslovnih, partnerskih-međuljudskih i životnih problema kroz duhovnu praksu i Boga),

• …..itd (i svega ostalog što ti može pasti na pamet)

Razgovori sa mnom su potpuno nekonvencionalni. Održavam ih bez uštogljenosti razgovora. Sa mnom možeš razgovarati dok peglaš, kuvaš ručak, dok si na pauzi za ručak na poslu, dok voziš…

Tako te učim da rad na sebi, Bog, i duhovnost nisu nešto za šta ti treba posebno odvojeno vreme, situacija, neki pogodni i povoljni uslovi i mesto, već nam to treba uvek biti u Mislima i u svakom našem postupku.

dixi

pero

Hadži Dijana Ninić


menu